Kraj tajnosti plaća? Hrvatska uvodi nova pravila transparentnosti

Gošća u studiju N1, Anita Zirdum iz Uprave za rad i zaštitu na radu, rekla je kako poslodavac više neće moći ugovorom zabraniti radniku da kaže kolika mu je plaća.

"To ne znači da će radnik tu plaću morati nekome reći, ali ako to odluči, poslodavac mu to ne može zabraniti. Mislim da, kad je ova direktiva u pitanju, stvarno treba istaknuti jednu pozitivnu stvar u Republici Hrvatskoj, a to je da smo po razlikama u plaćama s obzirom na spol bolji od europskog prosjeka. Netransparentnost plaća može voditi do neravnopravnosti s obzirom na spol, ali ne mora nužno. Ova direktiva ima svoju svrhu i svakako će doprinijeti transparentnosti, ali mislim da to u Hrvatskoj nije toliki problem kao u nekim razvijenijim europskim zemljama", pojasnila je Zirdum.

Iako je rok za implementaciju EU direktive o transparentnosti plaća 7. lipnja, Zakon o radu još nije ni u javnoj raspravi, pa se taj rok neće postići.

Zirdum naglašava kako se ovim izmjenama prenose dvije direktive u Zakon o radu. "Osim Direktive o transparentnosti plaća, dužni smo prenijeti i Direktivu o platformskom radu. Ta direktiva ima rok u listopadu ove godine. Tekst je u visokoj fazi gotovosti, radna skupina osnovana je prije nekoliko mjeseci i radila je na tekstu. Transparentnost plaća nije jedina tema, što javnost već zna. Nadamo se da ćemo prije ljeta ići u javno savjetovanje. Riječ je o izrazito kompleksnoj materiji i zadacima za poslodavce, a mi kao ministarstvo pokušavamo pronaći način kako direktivu prenijeti što jednostavnije, posebno za male i srednje poduzetnike, kako ne bi bili dodatno opterećeni", rekla je.

Kako bi to trebalo izgledati u praksi, posebice kod privatnih poslodavaca?

"Svaki poslodavac trebao bi za početak kategorizirati svoja radna mjesta. To je nešto što mnogi, osobito manji i srednji poslodavci, možda nemaju. Radna mjesta treba vrednovati, odnosno ocijeniti poslove i svrstati ih u određene kategorije. Svaki poslodavac to radi za sebe, pa kategorije ne moraju biti međusobno usporedive. Dva poslodavca, čak i u istoj djelatnosti, mogu imati različite plaće ovisno o poslovanju, ali kategorizacija mora postojati. To je prva obveza, da se radnici razvrstaju i informiraju o tome tko je u njihovoj kategoriji."

Zirdum dodaje da će država poslodavcima staviti na raspolaganje metodologiju koju mogu, ali ne moraju koristiti. "Ministarstvo rada već aktivno radi na tome, odnosno na kriterijima koje će poslodavci koristiti za vrednovanje radnih mjesta."

Kako će se dokazivati je li moje radno mjesto jednako vrijedno kao vaše ili nečije treće?

"Jedini način je sudski postupak. Sud će uzeti metodologiju vrednovanja i uspoređivati opise poslova. Dio koji se odnosi na 'druge poslove po nalogu poslodavca' mora ostati fleksibilan jer nije moguće detaljno propisati sve zadatke u ugovoru. Ti poslovi ne smiju biti dijametralno suprotni onome što radnik inače radi, a odgovornost je poslodavca da zadatke daje kvalificiranim radnicima."

Kad se uspostave kategorije, kako će izgledati transparentnost plaća?

Zirdum pojašnjava da postoje dvije skupine poslodavaca. Oni s manje od 100 zaposlenih neće morati izvještavati Ministarstvo i druga tijela, ali će morati radniku dati informaciju o prosječnoj plaći u njegovoj kategoriji.

"Kada dobijete informaciju o prosječnoj plaći i znate koja su radna mjesta u toj kategoriji, možete procijeniti svoj položaj i eventualno propitivati svoju plaću. Poslodavci s više od 100 zaposlenih imat će dodatnu obvezu izvještavanja. Ako razlika u plaći unutar kategorije prelazi pet posto, morat će objasniti zašto. Razlike često ne proizlaze iz diskriminacije, nego, primjerice, iz češćih bolovanja ili dopusta, zbog čega su primanja niža."

Na pitanje o razlikama u satnicama, Zirdum odgovara:

"I sada je to nešto što se ne bi smjelo događati. Postoji mogućnost tužbe zbog razlike u plaći. Ovo će sada biti jasno propisano zakonom, muškarci i žene moraju imati jednaku plaću za isti rad. Poslodavac određuje visinu plaće, ali razlike po spolu ne smiju postojati. U protivnom, izložen je sankcijama."

Što je s drugim oblicima diskriminacije?

"Ova direktiva fokusira se na spol, ali zabrana diskriminacije već je uređena drugim zakonima, poput Zakona o suzbijanju diskriminacije i Zakona o ravnopravnosti spolova. I sada je moguće tužiti zbog nejednake plaće za isti posao. Direktiva samo dodatno naglašava spolnu ravnopravnost."

Hoće li u oglasima za posao morati biti naveden raspon plaće?

"Ne mora, ali kandidat najkasnije na razgovoru mora dobiti tu informaciju. Danas se događa da ljudi saznaju plaću tek nakon prve isplate, što se mora promijeniti. Idealno bi bilo da je raspon već u oglasu, ali to neće biti zakonska obveza. Poslodavcima treba ostaviti određenu fleksibilnost jer i oni imaju svoje poslovne interese i konkurentnost."

Transparentnost će, dodaje, značiti dostupnost informacija na upit radnika, ali samo u obliku prosjeka.

"Radnici i dalje neće znati točne plaće svojih kolega. Zaštita osobnih podataka mora se poštivati. Svaki radnik sam odlučuje hoće li dijeliti svoju plaću. Informacije koje se daju uvijek su prosječne za određenu kategoriju i ne smiju ugroziti privatnost. Sudski postupci su iznimka, ali intencija direktive nije da svi znamo svačije plaće."